PRIČA TJEDNA

Ključno pitanje koje građani posljednjih 20-ak dana postavljaju jest kako je moguće da institucije hrvatske države nisu spriječile zakapanje i odlaganje više od 35 tisuća tona opasnog otpada na prostoru bivšeg PPK Velebit u Gospiću.
Postavlja se i pitanje je li promjena okolišnih zakona i njihova prilagodba europskoj regulativi dovela do situacije u kojoj je bilo jednostavnije nego proteklih desetljeća napraviti takvu ekološku crnu rupu, a da država na vrijeme ne reagira.

Posebno je važno pritom da je dio otpada u Gospiću opasan, a dio je uvezen iz drugih država, zbog čega su mnogi u raspravi posegnuli za parolom da je Hrvatska postala europsko odlagalište (opasnog) otpada.

U analizi zakona koji su regulirali gospodarenje otpadom vraćamo se u daleku 1995. godinu. Prema tadašnjem Zakonu o otpadu bio je zabranjen uvoz radi odlaganja, kao i uvoz opasnog otpada, dok je bio dopušten samo uvoz otpada koji se može obraditi bez opasnosti za okoliš, uz iznimku otpada koji bi se koristio u energetske svrhe.

Prva bitna izmjena dolazi 2009. godine, za vrijeme Vlade Jadranke Kosor. Iz zakona tada nestaje odredba o zabrani uvoza opasnog otpada, a zamjenjuje je mogućnost uvoza u slučaju oporabe, kada se materijalnom oporabom dobiva novi proizvod ili sirovina koja oporabom prestaje biti otpad.

Novi Zakon o održivom gospodarenju otpadom Vlada Zorana Milanovića donosi 2013. godine, uz usklađivanje s nizom direktiva Europske unije. Za prekogranični promet otpadom ključno je razdvajanje otpada na onaj koji mora proći notifikacijski postupak, odnosno uz koji je potrebna prethodna pisana obavijest i odobrenje, i onaj za koji to nije propisano. I ovim zakonom bila je otvorena mogućnost uvoza opasnog otpada, ali ne i njegova dovoza iz druge države u svrhu odlaganja.

U izvješću za 2019. godinu Ministarstvo prvi put navodi moguće nedostatke u praćenju prekograničnog prometa otpadom, osobito kada je riječ o otpadu koji granicu prelazi bez notifikacijskog postupka. Novi Zakon o gospodarenju otpadom, koji je Sabor izglasao 2021. godine, dodatno je promijenio sustav, a prema izvještaju o prekograničnom prometu otpadom i otežao praćenje isporuka.

U međuvremenu su upozorenja već postojala. Podaci pokazuju da je uvoz otpada godinama rastao, Ministarstvo je u izvještajima upozoravalo na sumnjive pošiljke plastike iz Italije i Slovenije te na nedovoljno praćenje otpada koji ne prolazi notifikacijski postupak, dok su građani prijavljivali sumnjive kamione.